Projekti energetske učinkovitosti i koncepcija Pametnog grada

dr.sc. Damir Juričić, zamjenik ravnatelja, Agencija za investicije i konkurentnost, Sektor za JPP

Ne postoji jednoznačna, opće prihvaćena definicija pametnog grada. Jedni pojam pametnog grada definiraju kao grad koji ulaže u tradicionalnu infrastrukturu vodeći pritom brigu o razvoju ljudskih resursa i socijalnog kapitala kroz uključivanje građana u odlučivanje o procesima upravljanja gradom. Dosta složeno. Drugi su, pak, skloni jednostavnijoj definiciji: pametni grad je grad pametnih građana. Možda je ovo prejednostavno i općenito, ali, mora se priznati, na tragu istine jer, doista, pametni grad (kao konačnu formu) nije moguće zamisliti bez građana (suština i konačni cilj) koji na pametan način upravljaju svojim resursima, prostorom i životima. Treći ovaj pojam vide kao povezani sustav ljudskog ponašanja, tehnologija i velike količine podataka smisleno obrađenih i iskorištenih od strane građana, turista, poduzetništva, a sve s ciljem povećanja konkurentnosti na domaćem i inozemnom tržištu. Sve u svemu, ocijeniti nešto pametno nije jednostavan zahtjev pa je, stječe se takav dojam, dozvoljeno svakom ponaosob imati neku svoju definiciju pojma ''pametnog grada''. Najšira definicija (vjerojatno i najprihvatljivija) je ona koja uključuje zahtjeve održivosti, kvalitete života stalnog i povremenog stanovništva, efikasnost u društvenom, gospodarskom i administrativnom upravljanju, sigurnost i stalni gospodarski rast, ekološke standarde, raspoloživu prometnu i socijalnu infrastrukturu, efektivan zakonodavni i institucionalni okvir.

Slijedom navedenog, autorova percepcija pametnog grada proizlazi iz zahtjeva za visokim standardima efikasnog (dobro odrađeni procesi) i efektivnog (dobro odabrani smjerovi) upravljanja gradom kao složenim sustavom. Pametni grad predstavlja koncepciju. Koncepciju koja predstavlja skup međusobno sinergički povezanih procesa u okviru kojih ljudi nastoje pametnim upravljanjem resursima proizvoditi visoku kvalitetu života. Za provedbu koncepcije pametnog grada valja uzeti u obzir slijedeće:

  • postizanje šireg društvenog konsenzusa u pogledu vizije razvoja grada;
  • identificirati društvene potrebe u pogledu ključnih javnih usluga i s njima povezanih javnih građevina;
  • promovirati principe povezanosti najrazličitijih gradskih podsustava u cilju postizanja sinergije kao važnog društvenog zadatka;
  • poticati pametnu proizvodnju povezanih podataka i otvarati ih za najširu javnost. Otvoreni podatci stvaraju nove ideje;
  • promovirati primjenu sustavne pripreme svakog javnog projekta sa zahtjevom utvrđivanja vrijednosti za novac poreznih obveznika kao važnog principa ocjene modela isporuke javnog projekta;
  • sustavno uvoditi principe identifikacije i primjene standarda javnih usluga u fazi pripreme te mjerenja isporučenih outputa u fazi uporabe;
  • sustav obrazovanja postaviti na razinu najvažnijih društvenih ciljeva.

Najposlije, čini se da je za provođenje ovakve složene koncepcije najvažnije razviti prijateljski osjećaj građana prema svojem gradu; visoko motiviranih građana u postizanju društveno prihvaćenih ciljeva, građana više usmjerenih prema budućnosti svojega života i života svojih nasljednika.

Provedba koncepcije pametnog grada, svakako, povezana je i s rizicima kojima je provedba ovakve ideje izložena. Ne ulazeći u rizike koji proizlaze iz ideoloških, političkih i sličnih stavova i procesa, značajniji rizici identificiraju se i u području primjena tehnika i tehnologija bez kojih koncepciju pametnog grada nije moguće provesti. Osim grupe rizika koji proizlaze iz tehnološkog zastarijevanja, značajni rizici vezani su uz odabir tehnologije koja će se primijeniti u postupku provedbe javnog projekta. Radi se o osobito važnom zadatku koji se postavlja pred timove u fazi pripreme javnog projekta.

Ovo je moguće zorno ilustrirati na primjeru obnove sustava javne rasvjete. U zadnjih nekoliko godina, to proizlazi iz EU i domaćih propisa, pred lokalne javne vlasti postavljeni su zahtjevi vezani za energetsku obnovu sustava javne rasvjete[1]. Iako se radi o najjednostavnijim javnim građevinama kada se za cilj postavlja isključivo energetska obnova (zamjena neučinkovitih energetski učinkovitim svjetlosnim izvorima), priprema i provedba projekta postaje složenija kada se projekt uključi u koncepciju pametnog grada. Uključivanje ovakvog projekta u koncepciju pametnih gradova počiva na slijedećim pitanjima koja će si postaviti tim u fazi pripreme projekta:

  1. Razumije li sustav javne rasvjete isključivo kao trošak (koji će se u segmentu energije smanjiti, a u segmentu nadoknade investicijskih ulaganja povećati) ili kao vrijedan resurs koji bi mogao stvarati dodatne prihode i multiplicirati indirektne društvene koristi?
  2. Može li se duboka penetracija građevine javne rasvjete u najsitniju i najudaljeniju poru grada iskoristiti za veći stupanj integracije?
  3. Koliki je potencijal pametnog investicijskog zahvata u poticanju efikasnih rješenja na povezanim javnim i privatnim projektima, odnosno, je li moguće obuhvatnijim investicijskim zahvatom na građevini javne rasvjete potaknuti investicije u privatnom sektoru i tako povećati zaposlenost?
  4. Bi li bilo efikasnije intenzivnije uključiti privatni sektor u pripremnoj fazi razvoja inteligentnog sustava javne rasvjete. Je li administrativni kapacitet javnog naručitelja usklađen sa zahtjevima projekta?
  5. Koji je najefikasniji model isporuke projekta? Hoće li se provesti analizu vrijednosti za novac poreznih obveznika prije odluke o modelu isporuke projekta?

Doista, ukoliko investiciju u sustav javne rasvjete ne razumijemo isključivo kao mjeru za smanjenje troška energije već kao vrijedan resurs koji uz smanjenje troška energije može stvarati i prihode i pozitivne eksternalije, takav pristup se može smatrati pametnijim ne samo zbog izdašnijeg financijskog rezultata već i zbog povećanja direktnih i indirektnih koristi krajnjih korisnika i građana. Naime, sustav javne rasvjete osobito je pogodan za razvoj mreže punionica za električna vozila. Osim prihoda od prodaje usluga punjenja električnih vozila, takvim pristupom proizvode se pozitivne eksternalije u pogledu dodatnog smanjenja emisije stakleničkih plinova zbog većeg udjela električnih vozila u ukupnom volumenu vozila na cestama. Tablica 1 najzornije ističe navedena dva pristupa:

Tablica 1: Usporedba investicijskih zahvata i učinaka

Također, mrežu stupova javne rasvjete moguće je iskoristiti za razvoj mreže senzora koji mogu pozitivno utjecati na povećanje kvalitete života. To mogu biti senzori za pelud koji će osigurati vrijedne informacije osobama oboljelim od alergija o područjima u gradu s različitim koncentracijama i vrstama peludi. Mogla bi se razviti mreža sigurnosnih kamera koja bi mogla značajno pomoći u smanjenju stope kriminaliteta i očuvanju imovine grada i građana. Nadalje, mreža stupova može biti pogodna za razvoj telekomunikacijske mreže posredstvom koje se mogu distribuirati i komercijalizirati brojne informacije i podatci.

Pred javnim menadžmentom, posebno lokalne i regionalne razine vlasti kada je riječ o provedbi mjera energetske učinkovitosti, postavljen je važan zadatak u pogledu smanjenja potrošnje energije i stakleničkih plinova. Međutim, po mišljenju autora, važniji je zadatak onaj koji se odnosi na način isporuke projekta; hoće li se pažljivim i odgovornim odabirom ciljeva projekta iskoristiti puni potencijal sustava javne rasvjete ili samo jedan njegov manji dio uzrokujući tako budućim generacija veće javne rashode i smanjeni kapacitet razvoja.